Sati nas dijele od početka preizborne šutnje, uoči ponovljenih prijevremenih izbora za predsjednika RS, koji će se u nedjelju organizirati na 136 biračkih mjesta u 17 lokalnih zajednica u ovom bh. entitetu. O posljednjim pripremama, svojim očekivanjima, ali i efektima posjete i lobiranja Milorada Dodika u Vašingtonu za „Avaz“ govori predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić.

Šta očekujete na ponovljenim izborima za predsjednika RS u nedjelju?

– Očekujemo pobjedu. Raspoloženje javnosti je takvo da opozicioni kandidat ima dobre šanse, dobar rejting u odnosu na kandidata vlasti. Mi nismo zadovoljni što se izbori ponavljaju na samo 136 biračkih mjesta, zato što su neregularnosti utvrđene na mnogo većem broju mjesta. Ne treba zaboraviti da se izbori ponavljaju na samo oko 7,5 posto biračkog tijela. Ipak, opozicija čini sve napore da se na tim biračkim mjestima odrazi stvarna volja građana, koja će pokazati da će konačan ishod izbora biti drugačiji od prvobitno objavljenih preliminarnih rezultata.

Šta bi pobjeda Branka Blanuše značila za RS, ali i odnose u cijeloj BiH?

– Značilo bi mnogo. Značilo bi nama u RS da ode jedna retrogradna garnitura vlasti, koja je mnogo lošeg, a malo dobrog uradila, prvenstveno za srpski narod i srpske nacionalne interese. Ako govorimo o drugim narodima, to bi bilo dobro kako bi se smanjile tenzije. Da imamo neke normalne politike iz RS, spremne za razgovore i dogovor, uvijek uvažavajući naše nacionalne interese, ali spremne da se s drugima razgovara, a ne da se politički ili ne daj Bože u bilo kojem drugom pogledu konstantno ratuje.

Kako komentirate posjetu Dodika i ostalih zvaničnika iz RS Vašingtonu?

– Ne treba to potcijeniti, ali ni precijeniti. Na Molitveni doručak ne poziva američka administracija, ni Donald Tramp, već to radi jedna organizacija duži niz godina. Da se pravi mreža, neko to iskoristi za self promotion, kao što su uradili naši. To što to RTRS prenosi kao neki veliki diplomatski uspjeh … na Molitveni doručak može doći neko ko plati i to je to. Ali ne treba potcijeniti samu činjenicu da je Dodik stao na tlo SAD-a, a do juče je imao sankcije koje je sam zaradio bezveznom politikom koju je vodio prema velikim silama posljednjih deset godina.

Znamo da su SAD garant Dejtonskog sporazuma. Mogu li ovakvi kontakti, desetine miliona iz budžeta za lobiranje promijeniti taj odnos prema Dejtonskom sporazumu i ići u prilog Dodikovim najavama secesije RS?

– Ni od kog drugog, osim od Dodika, nismo čuli ništa o „raspakivanju“ Dejtona, niti smo čuli od njega šta kad se „raspakuje“. Ja smatram da je „raspakivanje“ Dejtona otvaranje Pandorine kutije za srpski narod na ovim prostorima i ako bi iko trebao da se drži Dejtonskog mirovnog sporazuma, to smo mi Srbi i RS. Da konstantno insistiramo na onome što je Dejton uspostavio, a to su osnovna dva principa – dvoentitetsko uređenje i tri konstitutivna naroda. On navodi nekih 15 zemalja koje bi odmah priznale nezavisnost, ali ni iz jedne zemlje nismo čuli ništa u tom pravcu. Zašto to slušamo? Pa mislim da su debakl svojih politika imali 18. oktobra prošle godine u NSRS, kad su povukli sve zakone kako bi im se skinule sankcije, pa sad pokušava malo da zatrpava i da se vrati na tu lažnu nacionalnu agendu. „Raspakivanje“ Dejtona nije realno u ovom momentu, niti je dobro za srpski narod, niti ima neko drugi ko je takav stav potcrtao ili bilo šta o njemu rekao. Dodik je u tom smislu sa svih strana izignorisan. Od svih potpisnica Dejtonskog sporazuma i njihovih aktuelnih političara Dodik je potpuno izignorisan.