Nakon što je Ustavni sud BiH u petak u kratkom saopćenju obavijestio javnost da je proglasio neustavnim akte vlasti RS o lobiranju i ugovor s kanadskom lobističkom kućom „Dickens & Madson“, Fokus donosi detalje ove presude Ustavnog suda BiH.

Podsjetimo, naš portal krajem 2025. prvi je otkrio detalje ovog lobističkog ugovora potpisanog s kućom koju vodi Ari Ben Menashe, bivši izraelski obavještajac, prenosi Fokus.

Aktivnosti za nezavisnost

Naime, Ustavni sud BiH je presudio da je nedopustivo izdvajati finansijska sredstva iz budžeta entiteta za ciljeve lobiranja za koje je Ustavni sud u praksi više puta jasno utvrdio da nisu u skladu s Ustavom BiH.

U spomenutom lobističkom ugovoru zaključenom 6. septembra 2025., kako je ukazano, lobističke aktivnosti usmjerene su „ka nezavisnosti Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“. Ustavni sud je ukazao na svoju praksu u ranijim odlukama da „postojanje ustava, naziv ‘Republika’ ili državljanstvo nisu per se dokaz državnosti“.

Dalje je ukazano da član I/1. Ustava BiH očigledno ustanovljuje činjenicu da jedino Bosna i Hercegovina nastavlja „svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom“.

Kako dalje navodi, iz člana III/2. Ustava BiH, entiteti su podređeni suverenitetu Bosne i Hercegovine.

„Za razliku od primjera sastavnih jedinica saveznih država koje se i same nazivaju državama, u slučaju Bosne i Hercegovine je iz ovog jasno da Ustav BiH nije priznao Republiku Srpsku niti Federaciju Bosne i Hercegovine kao ‘države’, već ih, umjesto toga, naziva ‘entitetima’“, naveo je Ustavni sud BiH.

Slijedom navedenog, Ustavni sud je zaključio da Ustav Bosne i Hercegovine ne ostavlja prostora za bilo kakav „suverenitet“ entiteta ili pravo na „samoorganiziranje“ zasnovano na ideji „teritorijalne odvojenosti“. Stoga je utvrdio da sva navođenja suvereniteta, državne samostalnosti, stvaranja države, te svestranog i tijesnog povezivanja Republike Srpske s drugim državama srpskog naroda u odredbama Preambule Ustava Republike Srpske krše član I/1. u vezi sa članom I/3. i članom III/2.a) i 5. Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantiraju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine.

Zašto Dodik nije predsjednik

Podnosilac zahtjeva (Denis Zvizdić) doveo je u pitanje ustavnost cilja lobiranja kojim se osigurava politička podrška radi konsolidacije i jačanja političke pozicije Republike Srpske „na čelu s predsjednikom Miloradom Dodikom“.

Ustavni sud BiH je u svojoj presudi podsjetio da je u praksi razmatrao to pitanje u Odluci broj U-29/25 u kojoj je navedeno da su pravne posljedice osude Milorada Dodika u vidu prestanka mandata predsjednika Republike Srpske nastupile ex lege danom pravosnažnosti osuđujuće krivične presude, shodno članu 115. stav (1) KZBiH.

Dakle, presuda Suda BiH je nesporno postala pravosnažna 12. juna 2025. godine, tj. danom njenog donošenja. Stoga, u postupku oduzimanja mandata pred CIK-om i Sudom BiH nije bilo neizvjesnosti, već je, kako je već rečeno, CIK bio dužan da provede pravne posljedice osude i konstatira prestanak mandata s danom pravosnažnosti osuđujuće krivične presude, shodno članu 1.10. stav 1. Izbornog zakona BiH.

Iz navedenog proizlazi da CIK nije utvrđivao da li je taj mandat prestao ili ne, već je samo postupao u skladu s obavezujućom presudom Suda BiH i izvršavao pravne posljedice koje je ona proizvela od 12. juna 2025. godine kao dana njene pravosnažnosti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-29/25 od 22. januara 2026. godine).

Narodna skupština u odgovoru navodi da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 22. oktobra 2025. godine, što je, navodi Ustavni sud, suprotno odlukama institucija Bosne i Hercegovine.

O ukidanju sankcija OFAC-a

Podnosilac zahtjeva, također, naveo je da je neustavno lobirati za ukidanje svih sankcija Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kao i svih drugih sankcija za one sankcionirane kao „organizatori Dana Republike Srpske“.

U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj U-3/13 predmet razmatranja bio zahtjev kojim je osporen Zakon o praznicima Republike Srpske, a kojim je bilo određeno da se Dan Republike Srpske praznuje 9. januara.

Ustavni sud je zaključio da „izbor 9. januara kao datuma obilježavanja praznika Dan Republike nema simboliku kolektivnog zajedničkog sjećanja koje može doprinijeti jačanju kolektivnog identiteta kao vrijednostima koje imaju poseban značaj u multietničkom društvu koje se zasniva na uvažavanju i poštovanju različitosti kao osnovnih vrijednosti modernog demokratskog društva“.

„U tom smislu, izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika entiteta koji predstavlja ustavnu kategoriju i koji kao takav mora predstavljati i sve građane Republike Srpske kojima i sâm Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava nije u skladu s ustavnom obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog, srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine, koja predstavlja jednostrani akt“, zaključio je Ustavni sud BiH.