Na današnji dan, 5. augusta 1995. godine, poginuo je Izet Nanić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine, bužimski komandant i heroj ARBiH.
Povodom godišnjice njegove pogibije, podsjećamo na intervju koji je general Nanić, tada u činu brigadira i na dužnosti komandanta 505. viteške bužimske brigade, dao listu Bošnjak iz Travnika. Intervju je objavljen 18. aprila 1995. godine, a autorice su Samira Džanić i Merima Ćurt.
U razgovoru brigadir Nanić govori o formiranju prvih oružanih formacija u bužimskom kraju, nastanku i ratnom putu 505. viteške brigade, te o najznačajnijim borbenim uspjesima, uključujući operaciju “Munja ’93” i slamanje četničke ofanzive “Breza ’94” kojom je neposredno rukovodio Ratko Mladić.
Tekst intervjua prenosimo u cijelosti, u izvornom obliku.
Gospodine komandante, možete li za početak nešto reći o tome kako se narod bužimskog kraja pripremao za borbu protiv srpske agresije i kako je došlo do stvaranja prvih oružanih formacija u Vašem kraju?
Brigadir NANIĆ: Kao i u svim sredinama širom RBiH, i Bužimljani su srpsku agresiju dočekali uglavnom nespremni, vjerujući da njihove komšije, kolege, kumovi i drugi poznanici srpske nacionalnosti neće podići oružje na njih. Jedan svjesniji dio koji je prozreo namjere srpske hegemonističke politike na štetu muslimanskog, hrvatskog i drugog nesrpskog naroda uglavnom je radio u ilegali, zasebno, a kasnije u okviru PL, pokušavajući tu svijest prenijeti i na ostali dio naroda. Te su grupe u manjoj mjeri radile i na naoružavanju stanovništva, uglavnom lahkim streljačkim naoružanjem.
Prva organizaciona vojna formacija Bužima formirana je 9. septembra 1991. godine na šumovitim obroncima planine Radoč nedaleko od Bužima, kao protivdiverzantski vod (PDV). Formirana je od najodabranijih mladića, patriota, sportaša i drugih koji su već tada uvidjeli potrebu vojnog organiziranja s ciljem zaštite stanovništva od terorističkih grupa vođenih četničkom politikom. Neposredni povod za formiranje IDV-a bila je “afera Martić”, koja se tih dana dogodila u Bosanskoj Otoci, kojom prilikom je zaplijenjeno i prvo naoružanje među kojima i prvi sijač smrti M-84.
Početkom aprila 1992. god, izbijanjem rata u RBiH i proglašenjem od strane Predsjedništva Republike ratnog stanja, SDA Bužim formira Glavni krizni štab, a već 4. aprila formira se ŠTO Bužim, koji ubrzano radi na formiranju krupnijih jedinica. Već 7. aprila formira se prva jedinica čija je smotra održana u rejonu sela Bućevci, a nedugo zatim formiraju se i druge jedinice. Osnovna karakteristika tih jedinica u to vrijeme bila je ta što su iste vrlo slabo ili nikako naoružane, neuvježbane ili neobučene, logistički vrlo loše opremljene, ali sa vrlo izraženom moralnom snagom i željom za odbranu Republike Bosne i Hercegovine. 21 aprila 1992. godine napadom četnika na Bosansku Krupu jedinice ŠTO Bužim uzima aktivno učešće u borbama za taj grad. U tim borbama značajnu ulogu odigrao je PDV, koji kasnije dobija naziv “Hamza”, i prerasta u veću jedinicu za specijalne namjene. U formiranju jedinica značajno je pomenuti i specijalnu jedinicu “Gazije”, koja je formirana u Zagrebu, a u jeku borbi juna ’92. godine kroz okupirani prostor R Hrvatske uspijeva doći na slobodni teritorij Bihaćke regije, gdje uzima značajno mjesto i ulogu u odbrani svog kraja.
Put 505. brigade
505. v. mtbr. je izrasla u jednu od najelitnijih brigada ne samo 5. korpusa nego i šire. Kako je tekao proces nastajanja i stvaranja Vaše brigade?
Brigadir NANIĆ: Paralelno sa narastanjem i razvojem ARBiH rasle su i jačale jedinice na prostoru Bihaćke regije. Formiranjem USOG-a došlo se na ideju da se ŠTO Bužim preformira u brigadu u sastavu USOG-a; 15. augusta 1992. godine formirana je 105. bužimska udarna krajiška brigada, koja kasnije mijenja naziv u 105. bužimsku udarnu muslimansku brigadu. Dobijanjem službenih naziva Armije BiH mijenja naziv u 505. brigadu. Nastavkom ratnog vihora intenzivnim učešćem u odbrani RBiH, a naročito zbog briljantnih borbenih rezultata i uspjeha na bojnom polju, 505. brigada dobija počasni naziv “viteška”.
Proces formiranja 505. v. mtbr. bio je ne samo vremenski dug već istovremeno prožet i sa mnogim problemima bilo objektivne ili subjektivne prirode, a naročito treba istaći da je za sve to vrijeme bio praćen neprekidnim borbenim dejstvima u kojima je brigada uvijek izlazila kao pobjednik i samim tim uvijek jača i sigurnija. Pomenuo bih da je svako na svoj način pomogao proces narastanja 505. v. mtbr. Na svakom mjestu, tu su borci, starješine i drugi članovi brigade, koji su nesebično davali sebe, drugo, tu je narod koji je, u stvari, iznjedrio tu brigadu, treće, tu su institucije, firme i civilne vlasti općine Bužim, kao i druge općine regije Bihać. Normalno, to su i brigade 5. korpusa sa kojima smo dijelili i dobro i zlo, kao i pojedinačne zasluge istaknutih boraca i starješina.
Taj proces još nije završen. Dijelovi RBiH još uvijek su okupirani od strane srpskog agresora… Posljednjim pokušajem međunarodne zajednice da se bh. kriza riješi mirnim putem, još jednom su razotkrivene i potvrđene namjere srpske politike, koja ima za svoj cilj stvaranje “Velike Srbije”. Jedina prepreka u tome im je ponosna i međunarodno priznata BiH, čiji je zaštitnik Armija RBiH. U svemu tome naš zadatak je jasan. Moramo jačati naše jedinice i Armiju u cjelini u cilju zaštite RBiH i naroda koji u njoj žive i na taj način osigurati mirnu i svijetlu budućnost svima na ovim bh. prostorima.
Rane bošnjačke liječimo pobjedama
Šta je to što 505. v. mtbr. razlikuje od drugih brigada, odnosno u čemu se sastoji ta specifičnost u odnosu na druge slične formacije 5. korpusa?
Brigadir NANIĆ: Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge, i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike 505. v. mtbr. sa drugim brigadama ARBiH, već ću probati sa par riječi kazati šta je to što 505-tu čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti: opredjeljenost borca i starješine 505. v. mtbr. za RBiH je bezrezervna, kao i uvjerenost da se u svim uslovima samo borbom i pobjedom nad agresorom može doći do slobode. 505. v. mtbr. predstavlja takav kolektiv u kojem svaki pripadnik daje maksimum od sebe u izvršavanju zadataka, naročito borbenih u kojima izrastaju najbolji sinovi Bosne. Iza 505. v. mtbr. je bogat ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje rane bošnjačke liječi pobjedama i čiji pripadnici za pobjedu polažu svoje živote, s osmjehom na usnama i pogledom usmjerenim ka slobodi. Jednom riječju, u 505-oj vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju, to je brigada na koju narod BiH može u potpunosti da računa kao garanta pobjede i postojanja RBiH.
Vaša brigada je tokom rata postigla niz velikih značajnih uspjeha. Koji biste uspjeh u borbi protiv srpskog agresora ili domaćih izdajnika izdvojili kao posebno značajan?
Brigadir NANIĆ: Kao što sam već rekao, iza ove brigade je bogat ratni put, a svaki naš uspjeh i pobjeda značajni su i vrijedni pažnje, tako da je teško izdvojiti neki kao poseban. Bilo bi neopravdano ne pomenuti akciju oslobađanja Čorkovače, zatim poznatu “Munju ’93” u kojoj je samo za jedan dan ubijeno preko 100 četnika i oslobođeno novih 60 kvadratnih kilometara teritorija, spriječavanje prodora četnika u rejonu B. Bojne i Glinice, maratonsku bitku na Grmuško-srbljanskom platou u februaru ’94. godine, akcije razoružanja paravojnih formacija izdajnika F. Abdića u kojima su zarobljeni i razoružani kompletni sastavi dviju brigada tzv. NO, akcija oslobađanja Todorova, Golubovića, Purića, vrhunski izvedena akcija odsijecanja Pećigrada i njegovo oslobađanje, kao i trijumfalni ulazak u V. Kladušu. Borci 505. su mnoge bitke izvojevali i na bihaćkom i na krupskom ratištu, gdje su u teškim trenucima odnosili pobjede u borbama za Bihać, kao i spektakularno forsiranje rijeke Une i uspostavljanje mostobrana u rejonu Ostružnice, Johovice, Cera, Kolajevca i Šabića pri našem pokušaju oslobađanja Bosanske Krupe.
Međutim, mislim da je ipak najznačajnija akcija slamanja četničke ofanzive na Radoč. Bila je najveća četnička operacija, koja je nosila tajni naziv “Breza”, od Radoča do rijeke Une, čiji je cilj bio presijecanje Bihaćkog okruga, ulaskom četničkih jedinica u Bužim, Cazin, te spajanje četničkih snaga na aerodromu Željava. Ovom operacijom direktno je rukovodio ratni zločinac Ratko Mladić, a angažirane su najelitnije jedinice tzv. Srpske vojske uz podršku svih mogućih sredstava.
Osam dana borci 5. korpusa odolijevali su žestokim artiljerijsko-pješadijskim napadima četnika, a devetog dana uslijedio je kontraudar elitnih sastava 505. v. mtbr. Četničke formacije su doživjele totalni poraz, a zloglasni general Mladić je uz teže tjelesne povrede bježao putem Bosanskog Novog. Razbijene su četiri četničke brigade, ubijeno oko 200 četnika, zarobljeno 11 živih i zaplijenjena velika količina naoružanja i ratne tehnike. Na padinama Markovače i Čulumka, koji su sada pod kontrolom ARBiH, ostalo je da leži 80 mrtvih četnika, a ratni plijen je bio najveći do tada: dva tenka T-55 (od kojih jedan uništen), ZIS, PAT 20/1, PAM 12,7, 3 MB 120 mm, 8 MB 82 mm, 3 MB 60, BST, 5 motornih vozila TAM, jedan sanitetski TAM, dva vojna vozila PUCH, strele 2-M, ogromne količine protiv-oklopnih sredstava, granata, centar veze, te ostale vojne opreme i MTS-a.
Slom četničke ofanzive pod tajnim nazivom “Breza ’94” u potpunosti je uvjerio borce i narod u našu snagu i vojničku spremnost za odbranu RBiH. I danas borci 505. vode žestoke borbe i biju mnoge bitke, jer Bosna na cijeloj teritoriji mora biti Bosna.
Borcima 505-te svi zadaci su ostvarivi
Gospodine komandante, u čemu je tajna Vašeg uspješnog komandovanja 505. v. mtbr.?
Brigadir NANIĆ: Kada bih vam otkrio, to već ne bi bila tajna. Pa, ipak, reći ću samo da 505. v. mtbr. ima najbolji borački starješinski sastav, koji se odlikuju hrabrošću, odvažnošću, savjesnošću i velikom duhovnom snagom za pobjedom. Brojni su primjeri herojstva boraca ove brigade, od juriša na četničke bunkere uz ratni poklič “Allahu ekbar!”, ubacivanja bombi u četničke zemunice, uništavanje tenkova i neprijateljske tehnike, akcije u većim dubinama agresora, i još mnogo toga bih mogao nabrojati, ali ipak, na kraju sve se svodi na jedno, zadovoljan sam svojim borcima, jer sa njima svi zadaci su ostvarivi, a u tome i jeste bit svega.
Koliko je narod Bužima i okoline zaslužan za to što sada imate?
Brigadir NANIĆ: Zasluga naroda za ovo što danas imamo je svakako velika, jer je on od samog početka rata uz nas. 505. v. mtbr. borci i starješine su djeca naroda Bužima i okoline i to je ono što ova dva subjekta čini nerazdvojivim. Pomoć naroda je bezrezervna, a najizraženija je u logističkom obezbjeđenju, prije svega prehrambenim artiklima, raznim materijalno-tehničkim sredstvima, kao i financijskoj pomoći. Uz takvu maksimalnu podršku, borci 505. v. mtbr. sa ponosom časno i dostojanstveno se bore za slobodu svog naroda i svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.
(Intervju je izvorno objavljen u listu “Bošnjak” (Travnik), 18. aprila 1995. godine. Autorice: Samira Džanić i Merima Ćurt. )
