U Vražićima kod Čelića 15. januara 1992. godine sahranjen je Abdulah Kovačević, magistar ekonomskih nauka, predsjednik MBO Bijeljina.
Rezervisti JNA kidnapovali su ga 29. novembra 1991. godine. Policijska potraga iz Lopara, Tuzle i Sarajeva nije urodila plodom, a njegov nestanak izazvao je proteste u Vražićima, Čeliću i ispred zgrade Općine Lopare.
Doktor Radomir Kerović, tadašnji predsjednik SDS-a, a kasnije i četnički vojvoda, poručio je okupljenima: “Ne brinite, Abdulaha ćete dobiti mrtvog ili živog.” Kovačevićevo unakaženo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. na brdu Žunovo nedaleko od Vražića…
Abdulah Kovačević, prvi šehid u sjeveroistočnoj BiH, rođen je 3. maja 1954. godine od oca Avde i majke Aiše. Osnovnu školu završio je u Vražićima, a srednju u Brčkom.
Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Subotici, postdiplomske studije završio u Ljubljani, a doktorsku disertaciju pripremio na Univerzitetu u Beogradu. Poznato je da je došao u sukob sa profesorima u Beogradu zbog nacionalnog imena Bošnjak. Objavio je pedeset naučnih radova iz oblasti ekonomije, a njegovi komentari o predratnoj političkoj situaciji objavljeni su u mnogim listovima. Za života je objavio zbirku poezije pod naslovom “Zlatne kiše”, a njegova zbirka poezije “Bosnoljube” objavljena je posthumno. U njemu svoju smrt nagovještava stihovima: “Hoću umrijeti, majko, da nije Bosne, šta je od života ostalo, sramota bi bilo živjeti”.
U svakoj nepravdi i zlu, sa svog tijela vidim gomilu kostiju i upalih očiju, stihovi su slutnje pokojnog g. Abdulaha Kovačevića, koji su uklesani na njegovom nadgrobnom spomeniku u rodnom mjestu Vražići kod Čelića.
Tu je i sahranjen 15. januara 1992. godine, a njegova sudbina je neraskidivo vezana za sudbinu njegovog naroda i njegove domovine. Dao je ostavku iz SKJ, a potom postao predsjednik Muslimanske bošnjačke organizacije (MBO) u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Upozorio je na strahote koje čekaju bošnjački narod i Bosnu i Hercegovinu. Autor je studije o socijalnoj i ekonomskoj opravdanosti formiranja općine Čelić, odnosno izdvajanja iz općine Lopare dijela u kojem žive Bošnjaci i Hrvati. Održani referendum mu je dao pravo i općina Čelić u FBiH danas je realnost.
Kovačevićevo unakaženo tijelo pronađeno je 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo nedaleko od Vražića. Tih dana se sjećaju njegova sestra Mina i zet Vahid Muminović.
Zvanično objašnjenje
– Policija iz Lopara mi je rekla da uzmem ćebe i odvezem auto što dalje prema Lukavici. Rekli su da je pronađeno tijelo rahmetli Abdullaha. Ističe da je tijelo pronađeno na nepristupačnom brdu i da je najvjerovatnije bačeno iz helikoptera. On smatra cinizmom zvanično objašnjenje da je Kovačević izvršio samoubistvo skočivši sa litice.
– Kada sam stigao, obdukcija je već bila završena. Jedini kamen bio je kamen koji je slomio Abdulahov skalp kada je izbačen iz helikoptera. Na tijelu je bila samo košulja, a vidljivi su tragovi mučenja, paljenja i rezanja nožem. Oči su mu bile upaljene, podočnjaci tamni, a stopala smežurana kao da je dugo stajao u vodi – svjedoči Muminović.
Nakon svega što se dogodilo, više ne vjeruje da će krivci biti kažnjeni i dodaje da je sudbina Abdulaha Kovačevića vječna opomena svim Bošnjacima. Nisu imali pojma da je majka znala da joj je sin ubijen.
Abdulahova sestra Mina sjeća se da je njen brat, koji je živio u Bijeljini i radio u Termoelektrani Ugljevik, uzimao slobodne dane da se odmori od svega.
– Mora da im je smetalo ono što je napisao i šta je uradio. Pratili su ga i vrebali danima, a posljednji put ga je vidio komšija pored rijeke Šibošnice. Krenuo je da obiđe plantaže oraha koje je obrađivao. Tamo je tada bila jedinica JNA i jasno je šta se dogodilo. Odmah smo krenuli u potragu za njim, ali uzalud – priseća se Mina.
Kaže da se otac Avdo nadao da će ubice biti kažnjene, sve do svoje smrti 2007. godine. Iste godine umrla je i Aišina majka, kojoj je rečeno da se njen sin razbolio i umro od bolesti u Brčkom.
Nisu imali pojma da je znala za sudbinu svog sina.
– Nakon njene smrti, pronašli smo isječak iz novina koji je držala u nedrima. pisalo je: “Kako je ubijen Abdulah Kovačević: Izbačen iz helikoptera!” – kaže Mina i dodaje da se ostvarilo sve, i ružno i lepo, o čemu je pisao, što je predvideo i čemu se njen brat nadao.
uredio: Kenan Sarač