Uprkos stalnim poskupljenjima i činjenici da je cijena potrošačke korpe odavno premašila 3.000 KM, bez obzira na neizvjesnost koju je donijela 2025. godina, građani FBiH su prošle godine potrošili astronomsku svotu na igre na sreću.
To je iznos novca koji bi bio dovoljan da se izgradi, na primjer, 20 fabrika poput one koju je prošle godine u Grudama otvorila kompanija “Violeta”.
Prema evidenciji Porezne uprave FBiH, u 2024. godini priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu od 1.622.623.024 KM, prema podacima koje je za “Avaz” pripremila PU FBiH. Ukupan fond dobitaka isplaćenih učesnicima u igrama na sreću klađenjem tokom 2024. godine iznosio je 1.404.616.909 KM.
Patološko kockanje
Najviše su se kladili stanovnici HNK (311 miliona), Tuzle (289 miliona) i Kantona Sarajevo (264 miliona), dok su najmanje novca ostavili građani najmanje – Posavskog (26 miliona) i BPK Goražda (14 miliona KM). u kladionicama.
Pravne ili ne, kockice su uvijek bile i bit će, ali problem u Bosni i Hercegovini je što su igre na sreću više politički, a ne javnozdravstveni problem, kaže dr. Tarik Hodžić, specijalist psihijatar Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo.
Više mladih ljudi
– Bilo je inicijativa da se kladionice udalje od škola, ali ih ima svuda. Zakon kaže da maloljetnici ne mogu ući, a ulaze. Patološki poremećaj kockanja odavno je prepoznat u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Kao i sve druge ovisnosti, na sličan način utječe i mozak. Sve je više mladih, koji u to kroče na nivou neke štetne upotrebe, a kada se izgubi kontrola, onda to postaje prava ovisnost, što podrazumijeva disfunkciju kod kuće, na poslu, u društvu. Dižu se mikrokrediti, nenamjenski krediti, pa ih zovu lihvarima, a o rođacima i poznanicima koji se prvi “popucaju” da i ne govorimo. Kockanje je pošast koja vodi do dugova, gubitka posla, uništenja porodice… – kaže dr. Hodžić.
Nema obogaćivanja
Upozorava da se na kladionici niko nije obogatio, da je moguće zaraditi, ali se unapred zna konačan ishod. Ova vrsta zavisnosti je prisutnija u siromašnijim zemljama, uglavnom među ljudima koji uzrok svojih problema vide u nedostatku novca.
– To je ozbiljan problem – javnozdravstveni, socijalni, ekonomski… Ako je promet kladionica 1,6 milijardi, zamislite da su po zakonu obavezni da izdvajaju 1 ili 10 posto za zdravstvo, obrazovanje, liječenje ovisnosti. Ovako funkcionišu modernije zemlje – ističe dr. Hodžić.
