Dok se viškovi prihoda rasplinjuju kroz tekuću budžetsku potrošnju, građani su prinuđeni da iz već nedovoljnih mjesečnih primanja finansiraju i vlastito liječenje, čak i u situacijama kada im lijekovi trebaju biti dostupni besplatno. Drugi dio nepravde ogleda se u činjenici da potrebne terapije kupuju po znatno višim cijenama od onih u susjednim zemljama.

Spora administracija, dugotrajne tenderske procedure ili dugovi prema dobavljačima uzrok su nestašica pojedinih lijekova.

Novo upozorenje

Onkološki pacijenti iz Kantona Sarajevo nedavno su ponovo upozorili na nedostatak citostatika, pa se o blagovremenoj nabavci moraju sami brinuti. Šest udruženja pacijenata iz Tuzlanskog kantona traži osnivanje kantonalnog fonda za pomoć teško oboljelima, koji se suočavaju s visokim troškovima kada terapije moraju plaćati sami. Dok su za nestašice lijekova s esencijalnih i bolničkih lista krivi neodgovornost i nesposobnost u procesu javnih nabavki, zbog činjenice da je isti lijek i do 40 posto jeftiniji u Srbiji nego u BiH kriva je vlast, koja uprkos brojnim inicijativama stopu PDV-a na lijekove drži na istom nivou kao i za sve druge proizvode.

– Cijene lijekova se u državama okruženja, prije svega u Srbiji, razlikuju od cijena istih lijekova u BiH. Cijene lijekova određuju se po modelu komparativne cijene. To znači da se cijena u BiH formira na osnovu cijena istog lijeka u referentnim državama – Srbija, Hrvatska i Slovenija, a rezervne su Bugarska i Italija. Ovom metodologijom izračunata cijena lijeka predstavlja maksimalnu veleprodajnu cijenu. Agencija određuje i maksimalnu veleprodajnu maržu do osam posto – kaže za “Avaz” Nataša Grubiša, direktorica Agencije za lijekove BiH.

Finalna cijena

Na finalnu cijenu utječu i maloprodajne marže, koje su u nadležnosti entitetskih ministarstava zdravstva i koje u FBiH iznose do 25, a u RS do 20 posto. Osim toga, BiH je uz Dansku jedina država u Evropi bez diferencirane stope PDV-a, pa je ona i za lijekove na jedinstvenih 17 posto. Istovremeno, u Srbiji se na lijekove primjenjuje snižena stopa od deset posto, upola niža od opće stope. U Crnoj Gori opća stopa PDV-a iznosi 21 posto, a za lijekove iznosi sedam posto, dok je PDV u Hrvatskoj 25 posto, a na lijekove se obračunava samo pet posto.

Penzioner Bećir Obarčanin iz Goražda većinu lijekova dobija besplatno, ali nekoliko njih mora kupiti.

– Kad se sabere, na iznos penzije dođe popriličan teret. Za lijekove moram izdvojiti od 150 do 200 KM, a penzija je oko 700. Uz ova stalna poskupljenja penzioner to vrlo teško podnosi – kaže Obarčanin.

Alarmantna situacija

Predsjednica Udruženja porodica i prijatelja djece oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti PIPOL iz Tuzle Amra Saračević kaže da je zahtjeva za pomoć pri kupovini lijekova sve više.

– I ovdje u TK svaki je dan lista od šest do 10 nedostajućih lijekova i svi smatraju da su s tim obavještenjem izvršili svoju obavezu. Pacijenti onda moraju kupiti lijek u privatnoj režiji, jer se bolest pogorša ako na vrijeme ne prime terapiju. Situacija je stvarno alarmantna. Danas jedna gripa osiromaši čovjeka i trebaju nam sistemska rješenja. Krajnje je vrijeme da se PDV na lijekove u BiH, ne smanji, već potpuno ukine – ističe Saračević.