Svaki novi incident koji produbljuje nacionalne podjele u Bosni i Hercegovini ponovo otvara isto pitanje – gdje su političari kada građani očekuju jasnu i principijelnu reakciju? Bez obzira radi li se o skrnavljenju zastava, napadima na povratnike, govoru mržnje ili drugim provokacijama, javnost s pravom očekuje da osude budu brze, jasne i dosljedne.

Umjesto toga, prečesto svjedočimo selektivnim reakcijama. Političari glasno govore kada incident odgovara njihovom političkom narativu, dok u drugim slučajevima biraju šutnju ili relativizaciju. Takav pristup dodatno narušava povjerenje građana u institucije i ostavlja utisak da su politički interesi važniji od sigurnosti i dostojanstva ljudi.

Posljednji događaji u Doboju ponovo su otvorili pitanje položaja povratnika i Bošnjaka koji žive u entitetu Republika Srpska. Mnogi među njima godinama upozoravaju na osjećaj nesigurnosti, diskriminacije i nedovoljne institucionalne zaštite. Bez obzira na različita iskustva i pojedinačne slučajeve, njihova zabrinutost zaslužuje da bude saslušana i ozbiljno shvaćena.

Posebnu gorčinu izaziva činjenica da se brojni političari upravo 11. jula pojave u Srebrenici, polože cvijeće, održe govor i pošalju poruke mira, a zatim tokom ostatka godine rijetko javno govore o problemima s kojima se suočavaju povratnici širom Podrinja i drugih dijelova Republike Srpske. Sjećanje na žrtve mora biti praćeno konkretnim djelima – zaštitom ljudi koji danas žive na tim prostorima i dosljednim reagovanjem na svaki oblik zastrašivanja ili mržnje.

Nakon rata, za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine osuđen je određeni broj odgovornih pred domaćim i međunarodnim sudovima. Istovremeno, među dijelom javnosti postoji osjećaj da pravda nije u potpunosti zadovoljena i da mnoge žrtve i njihove porodice i dalje čekaju odgovore i osjećaj pune sigurnosti. Upravo zbog toga odgovornost institucija danas mora biti još veća – da svaki građanin, bez obzira gdje živi i kojem narodu pripada, ima jednaku zaštitu zakona.

Najveće pitanje nije samo šta se dogodilo u Doboju. Pitanje je šta će se dogoditi sutra ako se na svaki novi incident odgovara šutnjom. Historija Bosne i Hercegovine pokazala je koliko neodgovorne poruke, tolerisanje mržnje i izostanak pravovremenih reakcija mogu imati ozbiljne posljedice. Prevencija ne počinje nakon velikog incidenta – ona počinje jasnom osudom svakog manjeg incidenta, dosljednom primjenom zakona i odgovornim ponašanjem političkih lidera.

Bosni i Hercegovini nisu potrebni političari koji će se građana sjetiti samo pred kamerama i na godišnjicama. Potrebni su lideri koji će svakog dana štititi dostojanstvo, sigurnost i prava svih ljudi. Jer šutnja na nepravdu nikada nije rješenje – ona samo ostavlja prostor da se podjele produbljuju, a nepovjerenje raste.

Doboj ne smije biti još jedna vijest koja će biti zaboravljena za nekoliko dana. Trebao bi biti upozorenje da se odgovornost političara ne mjeri govorima, već djelima.