Piše: Sead Numanović/Politički.ba
“Italijanska premijerka Giorgia Meloni iznova i iznova je tražila da se fotografiše sa mnom tokom samita G7 u Francuskoj. U Italiji joj ne ide dobro kada je riječ o njenoj popularnosti, vjerovatno zato što je odbila Sjedinjene Američke Države, zemlju koja istinski voli i štiti Italiju, kada je riječ o sprečavanju Irana da nabavi ili razvije nuklearno oružje (ali isto je, uostalom, učinio i NATO!).
Nije nam čak dozvolila ni korištenje italijanskih pista i uzletno-sletnih staza, što je predstavljalo veliki logistički problem, i to uprkos činjenici da SAD svake godine izdvajaju stotine milijardi dolara za zaštitu Italije i drugih „takozvanih“ NATO saveznika.
Sada, nakon što su Sjedinjene Američke Države vojno porazile Iran, želi ponovo biti prijatelj kako bi popravila svoj rejting.
Ne, hvala!!!”, napisao je Donald Trump 20. juna ove godine na društvenoj mreži Truth Social.
Time je nastavio rat s premijerkom Italije.
Dan prije, stigle su burne reakcije iz Rima na njegov TV intervju jednoj italijanskoj medijskoj kući.
Nakon što je tu rekao da ga je Meloni ‘preklinjala’ da se slikaju skupa tokom samita G7, premijerka je uzvratila:
“Niti ja, niti Italija, nikada ne molimo nikoga”, navela je.
Kritizirala je predsjednika SAD za nepošten odnos prema saveznicima, dok prema neprijateljima pokazuje svojevrsne simpatije.
Ministar vanjskih poslova Italije Antonio Tajani ubrzo nakon premijerkinog istupa objavio je da otkazuje ranije planiranu posjetu SAD-u.
“Ozbiljne i uvredljive riječi predsjednika Trumpa upućene premijerki Giorgiji Meloni vrijeđaju cijelu Italiju. Zbog toga sam odlučio otkazati svoju posjetu Sjedinjenim Američkim Državama, planiranu za 21. i 22. juni”, objavio je on 19. juna na društvenim mrežama.
Sukobi italijanskih vlasti i Trumpa nisu novost. Čak postaju tradicija!
No, ono što jeste novi detalj je da se sukob počeo prelamati i preko Bosne i Hercegovine.
Nakon što su SAD natjerale Christiana Schmidta da podnese ostavku, otvorilo se mjesto novog visokog predstavnika.
SAD su stale iza Antonija Zanardija Landija.
“Postoji novi kandidat za visokog predstavnika kojeg ćemo podržati. To je gospodin iz Italije za kojeg smatramo da bi mogao obaviti dobar posao i pomoći da se osigura određena stabilnost na toj poziciji”, rekao je početkom juna trenutno najbliži Trumpov saradnik i šef američke diplomatije Marco Rubio.
Uslijedio je relativno iznenadni obrat.
Francuska, uz podršku Njemačke, ali i Velike Britanije, nominirala je Renea Troccaza.
Specijalni predstavnik Vlade Francuske za zapadni Balkan i formalno je predložen Upravnom odboru Vijeća za provođenje mira (SB PIC).
Ali je predložen i Zanardi Landi.
Na historijskoj sjednici SB PIC 4. juna došlo je do raskola među zapadnim saveznicima. Nasljednik Christiana Schmidta nije izabran a Amerikanci su u oštrom saopćenju emitiranom samo par minuta prije pola noći sa 4. na 5. juna poručili da bi mogli preispitati svoj angažman u međunarodnoj zajednici u BiH.
Evropljani su pomirljivo odgovorili, nekih 13 sati kasnije, da će evropski kandidat za visokog predstavnika biti izabran do kraja ovog mjeseca.
Od tada traje diplomatsko natezanje Rima sa evropskim državama koje za cilj ima dogovor da italijanski diplomata, po prvi put, preuzme funkciju visokog predstavnika u BiH.
Ta borba ide jako teško i sporo.
I, za sada, Rim gubi!
Ne samo da nema podršku evropskih saveznika oko Zanardija Landija. Vlada Meloni nadala se da će u glavni grad Italije stići jedna bitna evropska institucija. Otišla je u francuski Lil!
Italijanski diplomata nije prošao za ambasadora EU na Kosovu. Iako je bio jedini kandidat. Konkurs je poništila lično Kaja Kallas.
Sada još ‘zapelo’ na Zanardiju Landiju!
I na sve došao (blago kazano) nepredvidivi Donald Trump.
On naprosto ne podnosi osobe s integritetom. Ako nisu tirani. A evropski lideri to nisu.
Italija mu posebno ‘bode oči’ jer je računao na neupitnu poniznost te države. Nije je dobio.
Najnoviji sukob s Meloni samo je jedan u nizu. Bilo ih je i ranije. Sada eskaliraju.
Suočena sa svojevrsnim čekićem i nakovnjem između Vašingtona i Brisela, Italija traži svoju poziciju.
Ali ne po svaku cijenu!
A cijenu bi mogao platiti Zanardi Landi.
Dok je pogotovo prije, ali i nakon 4. juna, slovio za favorita za poziciju visokog predstavnika, sada sve više izgleda da će ta epizoda završiti neuspjehom.
Iako je Tajani nekoliko dana nakon fijaska SB PIC u Sarajevu svog francuskog kolegu Jean-Noëla Barrota pokušavao izlobirati da odustanu od svog kandidata za visokog predstavnika, to se nije desilo.
Barrot je Tajaniju rekao da on tu nema nikakvu ulogu i da je sve u rukama predsjednika Emmanuela Macrona.
Sada, kako sve više diplomatski rat Vašingtona i Rima dobija na intenzitetu, pozicija visokog predstavnika dobija na važnosti.
Troccaz je neupitan i oko njega nema kontroverzi. Kakav god da je kao kandidat za visokog predstavnika, ima sve jaču evropsku podršku.
Italijanske vlasti su u neugodnoj poziciji.
Nakon uvreda Trumpa, teško im je biti uz Vašington, a protiv Evrope.
Nakon udaraca iz Brisela, teško im je biti s Evropljanima!
Šta god da izaberu, bit će to delikatan izbor između dva zla.
Ali, to je već postala normalnost.
Živimo u orvelovskim vremenima kada se prijateljstva i neprijateljstva grade na dnevnoj bazi, ad hoc, na temeljima trenutnog, kratkoročnog i ne baš jasnog i izglednog interesa…
Svađa Rima i Vašingtona odražava se, naravno, na Zanardija Landija. No, on je diplomata. Dobio je mandat od Vlade. Ako Vlada odluči da to više nije slučaj, vraća se gdje je i bio, a odakle – u stvari – nije ni krenuo dalje. Osim u pričama, rijetkim saopćenjima i brojnim novinarskim nagađanjima.
Italija, stoga, može, kao manifestaciju svog daljeg sukoba s Trumpovom administracijom, otkazati kandidaturu svog diplomate za nasljednika Christiana Schmidta. Ali i ne mora. Može nastaviti ovaj postupak neovisno od svađa. Meloni može to predstaviti kao svoju pobjedu – usred rata sa SAD, složili su se o zajedničkom kandidatu u BiH. I vratiti Evropi zbog izgubljenih pozicija. Ali za to treba saglasnost Evrope. Koje trenutno nema i teško da će je biti kako Trump nastavlja pričati svoje priče nakon samita sedam najrazvijenijih država svijeta.
Ako se Zanardi Landi povuče, hoće li Italija podržati Troccaza? I time u PIC-u dati prevagu Evropi. Jer se visoki predstavnik bira natpolovičnom većinom članica SB PIC.
…
Opozicija u Italiji je, u ratu s Trumpom, uz svoju premijerku. Javnost još i više!
Ali opozicija Meloni kritizira zbog gubitaka.
I sve se dešava pred opće izbore krajem ove godine.
Stranka Meloni je najjača, ali ne i dominantna. Može računati na do 30 posto glasova. Rat s Trumpom donosi joj nove glasove.
U takvoj situaciji, izbor Italijana, uz američku podršku i evropsko gunđanje, postaje klizav teren.
Ali, to su njeni problemi.
Ono što je rastući problem za BiH je dalja erozija zapadne međunarodne zajednice.
Ko god da naslijedi Schmidta, bit će tragičar ukoliko Trumpov Vašington nastavi po svojem, a ostali po svojem.
A to je trenutno najizgledniji scenarij.
