Nekada je glavna tema u Krajini bila kako Laburiste izbaciti iz vlasti, da li će neko s njima koalirati, a onda i uzročno-posljedično da ih neko iz opozicije zbog toga naziva izdajnikom. Danas su Laburisti marginalan faktor, pogotovo nakon što je Fikretu Abdiću zabranjeno političko djelovanje.
Ipak, danas politička situacija u Unsko-sanskom kantonu ništa nije stabilnija. Samo u ovom mandatu svjedočili smo da se za nepune četiri godine imenuju čak četiri Vlade, a u prošlom da su se sazivale online sjednice Skupštine kako bi zastupnik koji je bio na samrti i u Turskoj na liječenju mogao glasati da Vlada opstane.
Osim četiri Vlade, u ovom mandatu svjedočili smo i čak tri premijera iz tri različite stranke.
Sve varijante koalicija su isprobane u ovom mandatu, a jedina konstanta je bila da POMAK nije htio biti dio niti jedne vlasti s NES-om.
Na početku mandata je napravljena Vlada USK koja je imala dvotrećinsku podršku zastupnika, a premijer je bio Mustafa Ružnić. Činili su je SDA, NES, SBiH i DF. Nije ona uspjela izdržati ni godinu, a puklo je sve kada je određeni broj zastupnika napustio NES, a SDA zatražila premijersku poziciju jer su postali brojčano jači (na početku mandata obje stranke imale po osam zastupnika).
Na čelu druge Vlade bio je SDA-ov premijer Nijaz Hušić, a tada je SDA zajedno s SDP-om, NiP-om i POMAK-om bila dio vlasti. Ova Vlada je smijenjena kao politički kusur odnosa u Federaciji BiH. Naime, strankama Trojke je bila potrebna podrška NES-a u FBiH, a što je NES uslovljavao vlašću u Krajini. Čak i među samim zastupnicima je postojao veliki otpor prema ovim smjenama, funkcioneri iz Sarajeva su uporno dolazili i pokušavali da promijene situaciju, no od svega su prvo dobili Vladu ojačanu i za DF.
No, ni to nije bilo dugog vijeka, pa je NES na kraju uspio ostvariti svoj cilj i formirati koaliciju sa strankama Trojke, DF-om i SBiH-om.
Na kraju, dva mjeseca pred izbore, svjedočimo novim preslagivanjima. SDA želi da smijeni vlast, a uz prebacivanje strane DF-a, SBiH, bila je ključna ruka Amira Murića. Ipak, dešavaju se brojne peripetije. Prvo Stranka za BiH ucjenjuje premijerskom pozicijom, iako imaju samo jednog zastupnika, pa na kraju pristaju da se to dadne i nekoj drugoj stranci, samo da to ne bude premijer iz SDA. Pronađeno je rješenje u Ibrahimu Dizdariću, kadru POMAK-a, tek penzionisanom policajcu FUP-a.
Ipak, ono što ostaje da “visi” je vitalni nacionalni interes koji je pokrenuo zastupnik SDP-a Mladen Lonić. O njemu će odlučivati Ustavni sud FBiH. Postavlja se pitanje da li će odluka biti donesena do izbora, no ono čemu svjedočimo u praksi je to da Mustafa Ružnić tvrdi da je premijer do odluke Ustavnom suda FBiH, no nova Vlada uredno održava sjednice.
Ono što bi definitivno Ustavni sud trebao uraditi je rasprava o privremenoj mjeri, odnosno da li će ili neće obustaviti proces izbora Vlade do donošenja odluke o meritumu samog zahtjeva. To bi spriječilo sva politička prepucavanja i donijelo jedno od dva rješenja: Vlada s najkraćim mandatom će imati priliku da nešto uradi u naredni mjesec i po ili će Mustafa Ružnić nastaviti raditi svoj posao.
Sve u svemu, kraj četverogodišnjeg mandata je turbulentan i političke prilike, ukoliko se ovim tempom nastave i u narednom mandatu, neće ništa dobro donijeti ionako zapostavljenoj Krajini. Stalna preslagivanja, koalicije svako sa svakim, sa kratkim rokom trajanja, samo će produbiti probleme.

