Žalbe na neprimjereno, pa i agresivno ponašanje maloljetnika u Mostaru posljednjih dana sve su češće, a s njima raste i zabrinutost građana. Policija je u posljednjih mjesec dana zaprimila osam prijava koje se odnose na ponašanje maloljetnih osoba, dok stručnjaci upozoravaju na potrebu snažnije prevencije i bolje saradnje porodice i institucija.

Ilijana Miloš iz Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona potvrdila je da se prijave odnose na uznemiravanje građana, a ne na fizičke napade.

Postoje indicije

– Prema dosad prikupljenim informacijama, postoje indicije da bi pojedini događaji mogli biti povezani s istom grupom maloljetnika. Policijski službenici identificirali su određene osobe na koje se prijave odnose. S obzirom na to da je riječ o maloljetnicima, protiv njihovih roditelja poduzete su mjere i radnje u skladu s članom 5. stavom 4. tačkom k. Zakona o javnom redu i miru HNK – kazala je Miloš.

Iz policije navode da u postupanju prema maloljetnim osobama vode računa o važećim zakonskim propisima, pravima djeteta i njegovom najboljem interesu. Zavisno od okolnosti konkretnog događaja, obavještavaju se roditelji ili zakonski zastupnici, a prema potrebi i nadležni centar za socijalni rad.

– Ukoliko postoje elementi krivičnog djela, policija postupa u saradnji s nadležnim tužilaštvom. Policijska uprava Mostar nastavlja poduzimati mjere i radnje radi utvrđivanja svih okolnosti prijavljenih događaja, sprečavanja daljnjeg uznemiravanja i zaštite sigurnosti građana – zaključila je Miloš.

Prije intervencije

Slučajevi iz Mostara ponovo su otvorili pitanje odgovornosti roditelja i institucija kada ponašanje maloljetnika uznemirava druge građane, ali i efikasnosti postojećih preventivnih mjera.

Magistra odgojnih nauka Kanita Granov smatra da je neophodno promijeniti pristup prevenciji i preći s reaktivnog na proaktivno djelovanje, kako bi se rizična ponašanja prepoznala prije nego što eskaliraju.

– Ono što hitno moramo mijenjati u sistemu prevencije jeste djelovanje od reaktivnog prema proaktivnom. To znači sistemsko jačanje roditeljskih kompetencija kroz dostupna savjetovališta i škole roditeljstva, veću prisutnost i jačanje kapaciteta stručnih službi, pedagoga, psihologa i socijalnih radnika, u školama i centrima za socijalni rad, kako bi se rizična ponašanja prepoznala prije nego što eskaliraju na ulici, kao i kreiranje kvalitetnih, besplatnih i organiziranih sadržaja za mlade, čime im se nudi pozitivna alternativa i osjećaj pripadnosti – navodi Granov.

Granov ističe da odgovornost za odrastanje djece ne smije biti predmet prebacivanja između porodice i institucija, već da je potrebno zajedničko i koordinirano djelovanje.

– Odrastanje naše djece ne smije biti prebacivanje odgovornosti, već prostor za zajedničko, koordinirano djelovanje roditelja i institucija – poručuje Granov.

Ključna uloga

Govoreći o odgovornosti u slučajevima kada roditeljski nadzor izostane, Granov naglašava da porodica ima ključnu ulogu u usvajanju obrazaca ponašanja, ali da i institucije moraju reagovati kada se pojave problemi.

Prema njenim riječima, centri za socijalni rad, škole i policija trebaju sarađivati kroz sistem nadzora i odgovarajućih mjera. Smatra da novčane kazne za roditelje često nemaju dovoljan pedagoški učinak te da bi trebalo razmotriti dodatne oblike podrške i stručnog rada s roditeljima.