Trinaestogodišnja Esma Gljiva iz Vogošće nadomak Sarajeva, učenica osmog razreda, svojom kreativnošću i talentom pronašla je poseban način da izrazi ljubav prema folkloru i bosanskoj narodnoj nošnji. Izradom lutki odjevenih u tradicionalnu nošnju, ona na jedinstven način spaja rukotvorinu, umjetnost i kulturno naslijeđe, pretvarajući ih u male suvenire koji čuvaju tradiciju Bosne i Hercegovine. Kako je za „Dnevni avaz“ ispričala, sve je počelo iz njenog dugogodišnjeg bavljenja folklorom, gdje je kroz treninge upoznala detalje narodne nošnje i njenu simboliku, što joj je kasnije pomoglo u izradi lutki.
– Treniram folklor već duži period i poznajem nošnju, pa sam znala kako treba da izgleda. Kada sam vidjela lutke u Mostaru, nisam bila zadovoljna kako su urađene i odlučila sam da ih napravim onako kako ja mislim da je pravilno – ispričala je Gljiva.
Gljiva: Narodna nošnja ima svoja pravila. Ustupljena fotografija
Posebna pažnja
Njene lutke, kako objašnjava, izrađuju se uz posebnu pažnju na svaki detalj, od dimija, košulja i čipke, do fesova, marama i sitnih ukrasa poput bisera i lančića. Svaki dio nošnje ima svoja pravila i ne smije se nasumično mijenjati.
– Narodna nošnja ima svoja pravila. Boje se ne miješaju, košulja je bijela, dimije šarene, a tu su i čarape, marama, fes i svi detalji koji čine jednu cjelinu – pojašnjava ona.
Iako joj je ranije za izradu jedne lutke trebalo i do tri sata, danas, zahvaljujući iskustvu, jednu lutku završi za sat do sat i po. U cijelom procesu ima i veliku podršku porodice majke koja kroji, nane koja je dugogodišnja instruktorica folklora. Njih dvije pomažu joj svojim znanjem i literaturom o nošnjama, dok otac i braća izrađuju kutije pomoću CNC mašina.
– To je zapravo porodični rad, svi učestvujemo i međusobno se podržavamo – kaže Esma.
Brojne zanimljive narudžbe. Ustupljena fotografija
Zanimljive narudžbe
Posebno joj znači reakcija ljudi koji prepoznaju njen trud. Lutke prodaje putem društvenih mreža, a interesovanje raste iz dana u dan.
– Kada vidim da se ljudima sviđa ono što radim, to me jako usrećuje – ističe ona.
Među najzanimljivijim narudžbama pamti jednu koja joj je posebno ostala u sjećanju kada je mladić naručio lutke u narodnoj nošnji kao poklon za vjeridbu.
– Poslao mi je njihovu fotografiju i tražio da ih obučem u nošnju kao poklon za vjeridbu. To mi je bilo baš zanimljivo i drago iskustvo – prisjeća se Esma.
Čuvanje tradicije
Esma dodaje kako joj mnogo znači što na ovaj način čuva bosansku tradiciju.
– Kada završim jednu lutku u meni se budi osjećaj da sam napravila nešto novo, da sam nešto uspjela i skrojila – zaključuje Gljiva.
Iako ima samo 13 godina i pohađa osmi razred osnovne škole, Esma uspijeva uskladiti školu, treninge folklora i izradu lutki, pokazujući zavidnu posvećenost i zrelost za svoj uzrast. Esma Gljiva tako postaje primjer kako se ljubav prema tradiciji i kreativnost mogu spojiti u jedinstvenu priču koja čuva kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine i približava ga novim generacijama.
