Na kraju još jedne velike životne bitke, odlučio sam podijeliti svoju priču — ne da bih izazvao sažaljenje, nego da bih možda nekome dao nadu. Nakon 28 godina života s teškom upalnom bolesti crijeva, danas gledam svoj abdomen kao svjedoka borbi koje sam preživio — i pobijedio.

Sve je počelo kada sam imao samo 13 godina. Tada je bolest prvi put pokazala zube. Od tada, pa sve do moje 41. godine, živio sam s dijagnozom koja mi je promijenila svaki aspekt života. Bile su to godine praćene bolovima, neizvjesnošću, komplikacijama — uključujući toksični megakolon, pucanje crijeva, brojne drenaže, dvije kolektomije i život sa stomom.

Od 3. januara 2008. pa do 25. novembra 2024. nosio sam svoju prvu stomu — i živio s njom punih 17 godina. A onda, zahvaljujući hrabroj odluci, povjerenju u medicinu i izvanrednim ljudima koji su mi pružili šansu, otišao sam na operaciju u Koç univerzitetsku bolnicu u Turskoj. Tamo mi je postavljena nova, privremena stoma, uklonjena stara, odstranjeno debelo crijevo i rektum, a od tankog crijeva formirana zamjena za debelo.

U aprilu 2025. uslijedila je nova velika operacija. I tada — nakon gotovo dvije decenije — dobio sam novu šansu: život bez stome. Osjećaj je neobjašnjiv. Nevjerovatan. Kao da sam ponovo rođen.

Ova priča nije samo o meni. Ovo je priča za sve IBD saborce i sve one koji se svakodnevno bore s teškim dijagnozama, nevidljivim bolestima i vlastitim tišinama. Ovo je podsjetnik da se ne smijemo predati. Da uvijek postoji put. Da vrijedi tražiti rješenje, vrijedi vjerovati, i boriti se dok god dišemo.

Zahvalan sam svim doktorima iz BiH i Turske koji su me vodili kroz ove godine. Posebno hvala mom gastroenterologu dr. Srđanu Gornjakoviću i vrhunskom hirurgu dr. Emre Baliku koji je sa svojim timom iz Koç bolnice izveo operacije koje su mi promijenile život. Teşekkür ederim, dr. Emre Balik! Hvala i osoblju Koç bolnice koje mi je vratilo i fizičku i psihičku snagu.

Hvala organizaciji Pomozi.ba i svim divnim ljudima koji su stali uz mene i moju porodicu.

Zauvijek sam vam zahvalan.

Bolest nije kraj. Bolest je izazov. A volja da živimo — to je naša najjača snaga.