“Šta ćemo sad!?”, upita me u ponedjeljak, 5. oktobra ove godine čovjek koji je tri puta upao u moju kancelariju u 30 minuta.
Prvo je tražio neki ured.
Potom je pitao znam li gdje je to što traži.
A treći put je upao s pitanjem – jesam li ja “onaj novinar što je sinoć bio na TV”?
Kad sam pozitivno odgovorio, gotovo panično je pitao – “šta ćemo sad”, misleći na ishod izbora.
“Ništa. Odlučili smo jučer”, hladno sam odgovorio.
Čovjek se osjećao kao da ga je oblio hladan tuš na debelom minusu!
A odlučili jesmo!
“Upadač” nije jedini koji me dan nakon izbora pitao – “šta ćemo sad”.
Priznajem, imao sam zbunjujuće visok broj poziva s takvim pitanjem.
A očekivao sam da to uslijedi od srijede, 7. oktobra. A ne već u ponedjeljak 5. oktobra.
Bošnjaci počeli brže kontati!?
Ali opet – prekasno.
Svi (bošnjački) mediji i jučer su pozivali da se ide i glasa.
Skoro 60 posto ljudi, prema podacima CIK-a, ostalo je kući!
Ishod izbora je, kako jednostavno postavi urednik portala Odgovor.ba Kenan Efendić, takav da su Bošnjaci svoju političku sudbinu dobrovoljno vezali za par kantona. To je mjera koju smo sami sebi odrezali.
Državu su već predali osovini Dodik – Čović.
U entitetu F BiH sada je sve u rukama Dragana Čovića.
Sebi smo ostavili mrvice vlasti. U par kantona.
I to je mjera koju smo sami sebi odrezali. Kraj priče!
A i za to par kantona voljni smo se cjenjkati i trgovati!
Ipak, činjenica da su Bošnjaci počeli kontati u ponedjeljak, a ne srijedu ili kasnije, malo ohrabruje. Mrvicu!
U međuvremenu, izgubili smo nestvarno mnogo!
Nemamo dvije pozicije u Predsjedništvu BiH.
I nemamo zastupnika – kako sada stvari stoje – iz entiteta Rs.
Čović je dobio svoju članicu kolektivnog šefa države.
Po prvi put u historiji – SNSD i HDZ imaju dva od tri člana Predsjedništva.
Ispred Bošnjaka tamo je ostao da sjedi Denis Bećirović.
Ko je u nedjelju uvečer gledao njegovo postizborno obraćanje, vidio je nemoć i zabrinutost.
To što je Bećirović takav, prirodno je. Uvijek je bio!
Ali je pobijedio u utrci za Predsjedništvo. I šta sad?!
Pa ni on sam ne zna šta će s time!
Opet birati ambasadore koji će propasti a da ni počeli nisu?! Slati diplomate koji će brže-bolje biti izgnani iz zemlje domaćina?! I imenovati likove koji će mu davati dnevnu dozu hranjenja sujete! Nema tu države BiH! Nikad je kod njega nije ni bilo!
Ali, izabran je. Bošnjaci žele njega!
A mene pitaju šta ćemo sad!?
Još jedan pogrešni bošnjački izbor neminovno otvara jedno od suštinskih pitanja: znamo li mi šta je država?
Ako je suditi po izborima – ne samo da ne znamo. Mi nećemo da znamo.
Posljedica toga je – sluganstvo.
U državi u kojoj činite 60 posto, sudbinu vam određuje desetak posto!
Sada slijedi, standardno, vajkanje što nam drugi kroje kapu, šta rade naši predstavnici, zašto je ovo ovako… Nastavak višegodišnje mantre.
Jer, ovo što imamo i ovo što ćemo tek dobiti od Dodika i Čovića, nije od jučer!
Čim su dobili poharali su sve što su mogli.
I sad će stati?!
Naravno da neće.
Bošnjački politički faktor je u nok-daunu! Nema se ko suprotstaviti. A i da ima, radije će kalkulirati, apsolutno nesvjesni šta je ulog!
Ovaj tekst pišem pod ogromnom “ručnom”. Kako duže pišem, tako je gore. A psovati ne mogu. Pa je najbolje da ga ovdje i završim!
