Šmitova ostavka je očekivana nakon ogromnog pritiska američke administracije, u pozadini njegove odluke vjerovatno su i neslaganja u vezi s državnom imovinom, a možda je to dio prošlogodišnjeg “paket-aranžmana američke administracije s Dodikom”, kazao je za “Avaz” profesor Filozofskog fakulteta UNSA, Vahidin Preljević. On smatra da je ironija u tome što je Šmit u prvim godinama mandata bio najviše instrument upravo američke politike koja ga se sad brutalno rješava.
– Evropljani, koji su onomad potpuno prepustili Šmita SAD-u, kad su prešutno ili glasno odobravali sramne prohadezeovske intervencije u izborni zakon u izbornoj noći i suspenziju ustava, sad se, sve i da hoće, ne mogu previše buniti. Ipak je sve ovo prvenstveno poraz i novo poniženje evropske politike na Balkanu, koja može donekle spasiti obraz jedino time što će presudno utjecati na izbor Šmitovog nasljednika – kaže Preljević.
Ocjenjuje da je Šmitova zaostavština, usprkos ponekoj dobroj odluci, uglavnom negativna, prvenstveno zbog sistemskog produbljivanja etnokratije nauštrb principa građanske demokratije i generalne degradacije političke kulture. Preljević naglašava da bh. političari konačno moraju shvatiti da odluke moraju donositi sami, preuzimajući i odgovornost za njih, a ne neprestano delegirati moć strancima, ambasadama ili OHR-u.
– To ne znači da nam ne treba OHR, on mora ostati, ali uistinu samo kao krajnja instanca koja će arbitrirati u nerješivim krupnim pitanjima, ili u slučaju ugrožavanja Dejtonskog sporazuma, ali ne i kao generator političkih procesa. Za njih se moraju brinuti domaći akteri. Probosanski političari, za razliku od političkog Zagreba, nisu imali nikakvu ulogu ni u izboru Šmita, niti je imaju, za razliku od političke Banja Luke, u njegovom odlasku. Ono što treba da brine je da vjerovatno neće imati nikakvu ulogu ni u određivanju nasljednika. Možda bi trebalo da se zamisle nad činjenicom da se ništa ne pitaju – ističe profesor Preljević.
