Za razliku od susjedne Crne Gore, koja ostvaruje konkretan napredak na evropskom putu, Bosna i Hercegovina godinama stagnira zbog unutrašnjih političkih blokada i nedostatka spremnosti za provođenje reformi, kaže za “Avaz” docent doktor Veldin Kadić s Fakulteta političkih nauka UNSA. Napominje da treba imati u vidu i značajne razlike u ustavnom i političkom uređenju dviju država, pa niz mehanizama blokade politički akteri vješto koriste za ostvarivanje vlastitih interesa.
Otvoreno pitanje
– S druge strane, Crna Gora je ustavno organizirana na građanskom principu, s jednostavnijom institucionalnom strukturom koja omogućava efikasnije odlučivanje. Iako Crna Gora ostvaruje značajan napredak na evropskom putu, treba imati na umu da njeno konačno članstvo ne zavisi isključivo od uspješnosti provođenja reformi, nego i od političke saglasnosti svih država članica EU. U tom kontekstu, ostaje otvoreno pitanje kakva će biti politička klima unutar EU kada se bude odlučivalo o njenom pristupanju, posebno imajući u vidu različite stavove država članica prema daljem proširenju Unije – kaže Kadić.
On smatra da bi za građane BiH jedan od najlošijih scenarija bio da EU nastavi praviti ustupke našoj zemlji bez stvarnog ispunjavanja reformskih obaveza, jer suština evropskih integracija nije samo formalno napredovanje, nego provođenje reformi koje trebaju osigurati funkcionalnije institucije, vladavinu prava, ekonomski razvoj i bolji životni standard.
Otvorena blokada
– Posebno zabrinjava činjenica da su i posljednji izbori pokazali da značajan dio građana nije spreman sankcionirati one koji otvoreno blokiraju evropski put BiH. Prvenstveno mislim na SNSD, čija kontinuirana izborna podrška, uprkos politici blokada, sugerira da evropske integracije za značajan dio biračkog tijela očigledno nisu prioritet. To otvara pitanje koliko je evropska perspektiva zaista važna građanima, a koliko je riječ o deklarativnom opredjeljenju. Zbog svega, nisam optimističan da će nova vlast donijeti suštinske promjene – ističe profesor Kadić, te zaključuje da najveću cijenu plaćaju građani BiH, koji ostaju uskraćeni za koristi koje donose reformski procesi, dok država nastavlja ekonomski i institucionalno zaostajati za susjedima.
