Luksuz je nekada značio skup automobil, velika kuća, egzotično putovanje, večera u restoranu ili odjeća poznatih svjetskih brendova. Danas se slika promijenila.

Imati dovoljno hrane u frižideru, otići zubaru kada zaboli zub, kupiti djeci ono što im je potrebno, otići na more bez zaduživanja ili imati nešto novca nakon plaćenih računa, za sve veći broj ljudi postaje nedostižan standard. Kupovina se planira unaprijed, cijene se porede, akcije se prate, a veće potrebe odgađaju za trenutak kada bude više novca.

Odlazak zubaru čeka platu, putovanje se planira mjesecima, dok se novac za nepredviđene situacije odvaja samo ako nakon svih troškova nešto ostane. Za jedne je budućnost nešto što se planira. Za druge je kraj mjeseca granica do koje treba izdržati.

Običan život

Ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno danas za mnoge zahtijeva pažljivo računanje. Nije više riječ samo o tome može li se kupiti nešto skupo, već može li se bez većeg odricanja platiti račun, napuniti frižider, kupiti djetetu ono što mu je potrebno ili riješiti zdravstveni problem.

Jedan kvar automobila, popravka u stanu ili neplanirani račun mogu poremetiti cijeli kućni budžet. Zbog toga mnogi odgađaju i ono što ne bi trebalo čekati. U takvom svakodnevnom računanju, međutim, posljedice se ne zadržavaju samo na novčaniku.

Psiholog Slađana Đaković za “Dnevni avaz” upozorava da stalna briga o novcu postaje psihološki teret koji čovjek nosi svakodnevno.

– Kao psiholog, rekla bih da stalna finansijska neizvjesnost nije samo ekonomski problem, ona postaje psihološki teret koji čovjek nosi svakog dana. Kada osoba svakodnevno razmišlja o računima, cijenama, kreditima i tome hoće li plata izdržati do kraja mjeseca, mozak je dugo u stanju pojačane pripravnosti. Čak i kada se ništa dramatično ne dešava tog trenutka, postoji stalno pitanje: „Šta ako ne bude dovoljno?“ To postepeno troši psihičke kapacitete – kaže Đaković za „Dnevni avaz“.

Takvo stanje, dodaje, može dovesti do hroničnog stresa, anksioznosti, razdražljivosti, problema sa snom, osjećaja bespomoćnosti i gubitka kontrole. Čovjek počinje živjeti od mjeseca do mjeseca, dok dugoročno planiranje odmora, školovanja djece, vlastitih želja ili drugih životnih potreba postaje sve teže.

Novac, objašnjava Đaković, nije samo novac. Za mnoge predstavlja mogućnost da zaštite sebe i porodicu, odgovore na nepredviđenu situaciju i imaju određenu kontrolu nad budućnošću. Kada toga nema dovoljno, čovjek može imati osjećaj da mu je tlo pod nogama nestabilno.

Tihi pritisak

Poseban problem je što se takvo opterećenje često prenosi i na odnose unutar porodice. Partneri se mogu početi češće svađati oko trošenja novca, djeca osjećaju napetost roditelja, dok jedan od partnera može razviti osjećaj krivice jer smatra da „ne doprinosi dovoljno“.

– Nekada novac uopće nije pravi uzrok konflikta. On samo postane mjesto na kojem se izražavaju strah, nemoć i frustracija. Ipak, finansijska teškoća ne znači automatski i psihološki slom porodice. Najzaštitniji faktor je otvorena komunikacija. Kada partneri ne kriju probleme jedno od drugog, ne optužuju se i zajedno traže rješenja, osjećaj „mi protiv problema“ može biti mnogo snažniji od osjećaja „ja protiv tebe“ – ističe Đaković za „Dnevni avaz“.

Zato, kaže, građanima koji svakodnevno pokušavaju uskladiti prihode i troškove nije dovoljno govoriti da se „samo opuste“ ili da će „proći i ovo“. Realni problemi ne nestaju pozitivnim razmišljanjem. Računi se moraju platiti, hrana kupiti, djeca opremiti za školu, a rate izmiriti.

Cijena svakodnevice

Ipak, ono što se može spriječiti jeste da novac počne određivati čovjekovu vrijednost, odnose i cjelokupan doživljaj života.

– Čovjeku nije potreban luksuz da bi se osjećao sigurno. Potrebni su mu predvidivost, dostojanstvo, osjećaj kontrole i svijest da u problemu nije sam – poručuje Đaković za “Dnevni avaz”.