Tišinom, sjećanjem i neizgovorenom tugom danas je ispunjena Dolina bijelih nišana. Svaki mezar nosi ime jednog prekinutog života, a svaka porodica priču koja ni nakon decenija nije dobila svoj kraj.
Majke, supruge, kćerke, unučad, iz godine u godinu dolaze na isto mjesto – da prouče Fatihu, ostave cvijet i još jednom prožive bol koja nikada nije prestala. Jedna od njih je Bahra Arnaut koja na mezaru svoga oca nije mogla skriti svu bol koju osjeća.
Tišina, sjećanje i nezgovoren tuga. Avaz
U dolini bijelih nišana u Potočarima bol nikada ne prestaje.
Porodice obilaze mezare prije kolektivne dženaze.
