Javnost u BiH potresla je vijest o još jednom femicidu koji se dogodio u mjestu Miričina kod Gračanice. Safet Kovačević je iz lovačke puške usmrtio svoju suprugu Nerminu Kovačević, govore nezvanične informacije. On je suprugu prvo htio ubiti u kući, a onda je ona počela bježati. Na kraju ju je stigao ispred kuće i pucao u nju iz lovačke puške. Nakon toga je pucao sebi u glavu, a onda je preminuo na putu prema UKC-u Tuzla. Ubijena žena, kao i njen ubica imali su po 68 godina.

Psihologinja i psihoterapeutkinja Slađana Đaković za „Avaz“ je kazala da svaki novi femicid iza sebe ostavlja porodice bez majki, kćerki, sestara i supruga, a društvu šalje poruku da još nismo dovoljno efikasni u prepoznavanju rizika i zaštiti žrtava.

Neophodan sistem

– Neophodno je graditi sistem u kojem će svaka prijava nasilja biti shvaćena ozbiljno, pravovremeno procijenjena i adekvatno tretirana. Kao psiholog, smatram važnim naglasiti da femicid nije zločin iz ljubavi niti posljedica trenutka slabosti, već najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja. U njegovoj pozadini često nalazimo potrebu za kontrolom, posesivnost, nemogućnost prihvatanja gubitka odnosa i uvjerenje da osoba ima pravo odlučivati o životu svog partnera ili partnerice. U ovom slučaju riječ je o bračnom paru u šezdesetim godinama života, što nas podsjeća da nasilje u partnerskim odnosima nema dobnu granicu – istakla je.

S obzirom na to da se radi o ljudima u kasnim šezdesetim godinama, dodala je kako ljudi često pogrešno vjeruju da su dugogodišnji brakovi zaštićeni od ovakvih tragedija, dok iskustvo iz prakse pokazuje da se neriješeni konflikti, emocionalna ovisnost, osjećaj gubitka kontrole, ljubomora i različite psihološke krize mogu javiti u bilo kojoj životnoj dobi.

– Kao društvo ne smijemo relativizirati niti opravdavati femicid. Vrlo često ovakvi slučajevi u javnosti stvaraju utisak da se radi o činu očaja ili svojevrsnoj zajedničkoj tragediji. Međutim, važno je da ne izgubimo iz vida činjenicu da je prethodno donesena odluka da se drugoj osobi oduzme život.

Fenomen samoubistva

Ona je komentarisala i fenomen da većina ubica nakon što izvrše femicid počine samoubistvo ili pokušaju da presude i sebi zbog čega u konačnici nemamo sudski epilog i kaznu.

– Samoubistvo nakon ubistva može biti povezano s osjećajem bezizlaznosti, strahom od posljedica ili nemogućnošću suočavanja sa stvarnošću, ali ono ne mijenja prirodu počinjenog nasilja niti umanjuje težinu počinjenog djela – dodala je Đaković.

Zbog toga je važno, kako je kazala Đaković, da o femicidu govorimo otvoreno, odgovorno i bez traženja opravdanja, jer samo kao društvo koje prepoznaje rizike i reaguje na prve znakove nasilja možemo spriječiti da se ovakve tragedije ponavljaju.