U Sarajevu je jučer preminuo Rajko Živković, istaknuti sarajevski novinar i jedan od rukovodećih ljudi Srpskog građanskog vijeća (SGV) – Pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini.

Živković je rođen 1952. godine, a tokom karijere ostavio je značajan trag u novinarstvu, posebno kao novinar i urednik lista „Oslobođenje“.

Pripadao je generaciji novinara koja je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, pod vodstvom Kemala Kurspahića, ovaj list dovela do profesionalnog vrha u bivšoj Jugoslaviji. „Oslobođenje“ je tada, prema izboru „Slobodne Dalmacije“, proglašeno najboljim dnevnim listom u zemlji, a 1992. godine u Velikoj Britaniji dobilo je priznanje za novinu godine u svijetu.

Novinarstvo pod snajperskom vatrom

Ni tokom opsade Sarajeva Živković nije napustio redakciju. Na posao je dolazio iz stana na Vojničkom polju, nedaleko od prve linije fronta, izlažući se snajperskoj vatri iz Nedžarića i granatiranju.

Osim novinarskog i uredničkog rada, učestvovao je u distribuciji novina, prodavao ratna izdanja „Oslobođenja“ na sarajevskim ulicama te prevozio novinare i fotoreportere na terenske zadatke.

Kada je tokom rata osnovana novinska agencija Onasa, čiji naziv označava „Oslobođenje – novinska agencija Sarajevo“, Mehmed Memica Husić izabrao je Živkovića za svog prvog saradnika.

U martu 1994. godine bio je među osnivačima Srpskog građanskog vijeća, koje je okupilo sarajevske Srbe opredijeljene za Bosnu i Hercegovinu ravnopravnih naroda i građana. Vijeće je okupio tadašnji član ratnog Predsjedništva Republike BiH Mirko Pejanović.

Živković je u SGV-u obavljao dužnost sekretara i bio član rukovodstva, a 2022. godine nastupao je i kao potpredsjednik Vijeća. Iako se nakon rata sve manje bavio pisanjem i preuzimao druge poslovne obaveze, novinarstvo nikada nije u potpunosti napustio.

Lično iskustvo s Kazana

Rajko Živković redovno je dolazio na Kazane, mjesto stradanja građana Sarajeva tokom rata, gdje je i sam bio odveden.

Na obilježavanju Dana sjećanja na ubijene građane srpske nacionalnosti na Kazanima, u novembru 2022. godine, govorio je o svojoj obavezi da dolazi na to mjesto i oda počast nevino ubijenim Sarajlijama.

– Cace se sjećam iz predratnog perioda. Tokom rata, pokupili su i mene jednom i doveli me ovdje, imao sam sreću da me Caco poznavao. Pitao me šta radim ovdje, kada sam mu rekao da su me njegovi doveli, rekao je da se vratim nazad – kazao je tada Živković.

Zločine na Kazanima počinili su pripadnici 10. brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco. Do 2022. godine za ove zločine osuđeno je 14 pripadnika Armije RBiH na zatvorske kazne u trajanju od deset mjeseci do šest godina.

Prijatelji se opraštaju

Od Živkovića se na društvenim mrežama oprostio i biznismen te nekadašnji visoki funkcioner SDP-a Nijaz Skenderagić, ističući njegovu dobrotu, odanost prijateljima i posvećenost porodici.

– S dubokom tugom u srcima opraštamo se od našeg Žike, čovjeka koji je čitavim svojim bićem ostao vjeran i odan svojoj Bosni i Hercegovini – naveo je Skenderagić u objavi na Facebooku.

Ljekar Dragan Stevanović poručio je da će Živković ostati upamćen kao istrajan borac za Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnost svih njenih građana i naroda, ali i kao novinar britkog uma i pera.

Rajko Živković bit će sahranjen u ponedjeljak, 19. oktobra, u 12 sati na Gradskom groblju Vlakovo u Sarajevu.