Poslanik u Narodnoj skupštini RS-a Ramiz Salkić smatra da su izmjene i dopune Krivičnog zakona, kojima se želi krivično sankcionisati isticanje zastave Armije Republike Bosne i Hercegovine u ovom entitetu, sa stanovišta Ustava Bosne i Hercegovine pravno neodržive.

– Uvjeren sam da će, ako ove izmjene dođu pred Ustavni sud Bosne i Hercegovine, biti poništene – kaže Salkić u razgovoru za “Avaz”.

Ističe da ne postoji nijedan pravni niti racionalan argument za ovakav odnos prema zastavi Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Radikalizacija društva

– Jedini motiv jeste subjektivan osjećaj radikalnih političkih elemenata među Srbima u entitetu RS. Pod ovom zastavom nije počinjen udruženi zločinački poduhvat, niti su počinjeni genocid i drugi teški ratni zločini za koje postoje pravosnažne presude međunarodnih sudova protiv političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba koji su bili ispod trobojke.

Nijedan zakon, niti bilo koji drugi oblik represije i pritiska koji dolazi od radikalizirane političke scene u ovom entitetu, neće spriječiti prisustvo zastave s ljiljanima na našim skupovima i obilježavanjima. Srpske vlasti u kontinuitetu provode politiku radikalizacije društva, čime dodatno narušavaju međunacionalne odnose u ovom entitetu – naglašava Salkić i poručuje:

– Zastava s ljiljanima bila je i ostaje dio bosanske historije, identiteta i državnog kontinuiteta. To ne može promijeniti nijedan zakon, niti represija ili pritisak radikalnih političkih struktura.

Šovinistička skandiranja i pjesme, nastavlja dalje on, koje smo mogli čuti tokom regate na Drini, nažalost, odraz su stanja dijela društva u Srbiji, ali i u bosanskohercegovačkom entitetu RS.

– To je posljedica odrastanja u okruženju koje je godinama kontaminirano mržnjom prema Bošnjacima, a koju generiraju dio političkih struktura, obrazovni sistem, veliki dio medija, Srpska pravoslavna crkva, ali i dio porodičnog odgoja. Toga moramo biti svjesni i prihvatiti kao realnost, koliko god ona bila neprihvatljiva i nenormalna. Žalosno je da i više od tri decenije nakon rata, umjesto katarze i suočavanja s istinom, svjedočimo negiranju zločina i porukama koje veličaju nasilje i podstiču mržnju – navodi Salkić.

Naša je obaveza, naglašava Salkić, da jačamo vlastite kapacitete i spremnost da se suprotstavimo takvim pojavama. Godinama je unutar bošnjačkog političkog i društvenog prostora prisutna relativizacija politika koje djeluju protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Pravosnažne presude

– Vrijeme je da objektivno sagledamo stanje, prihvatimo realnost okruženja u kojem živimo i suočimo se sa stvarnošću, kako bismo pronašli odgovarajuće odgovore na izazove koji su pred nama. Genocid nad Bošnjacima bio je dio šireg projekta i plana podjele Bosne i Hercegovine. Međunarodni sudovi su utvrdili da je genocid počinjen u Srebrenici, a za taj zločin pravosnažno je osuđeno političko i vojno rukovodstvo bosanskih Srba.

Sudovi u Njemačkoj u svojim presudama utvrdili su postojanje genocida i za područja Doboja, Osmaka (Kalesije), Kotor-Varoši, što je potvrđeno i u praksi Evropskog suda za ljudska prava. Istovremeno, razmjere razaranja, sistematskih progona i masovnih zločina počinjenih u Bratuncu, Zvorniku, Vlasenici, Prijedoru, Foči i brojnim drugim mjestima jasno ukazuju na postojanje genocidne namjere – ističe Salkić.

Sačuvati historijsko pamćenje

Salkić naglašava da je sve činjenice potrebno pravilno historijski i društveno valorizovati, bez obzira na to što za sva mjesta u Bosni i Hercegovini ne postoje presude za genocid.

– Cijelim tim procesom rukovodilo je političko i vojno rukovodstvo pobunjenih bosanskih Srba, uz različite oblike podrške iz Srbije. Naša je obaveza da istinu prenosimo onakvu kakva jeste, bez kalkulisanja i prilagođavanja onima kojima ona nije prihvatljiva. Samo na taj način možemo sačuvati historijsko pamćenje i učiniti sve da se genocid više nikad ne ponovi. To mora biti jedan od naših najvažnijih ciljeva – zaključuje on.